Kronična bubrežna insuficijencija (kronična bubrežna bolest, CKD) – progresivno ograničenje bubrežne funkcije "Potpora" homeopatija prema dr. Banerjiju

Dr. Banerji protokoli

Kronična bubrežna insuficijencija (kronična bubrežna bolest, CKD) – progresivno ograničenje bubrežne funkcije

kronična bubrežna insuficijencija označava oštećenje odnosno ograničenje bubrežne funkcije koje traje najmanje tri mjeseca. Danas se često koristi obuhvatniji pojam kronična bubrežna bolest (Chronic Kidney Disease, CKD) .

Bolest može sporo napredovati tijekom mnogih godina i u ranim stadijima često ostaje neprimijećena. Tek pri jače ograničenoj bubrežnoj funkciji često se javljaju izražene tegobe.

Bubrezi sve lošije mogu obavljati svoje zadaće. To uključuje osobito izlučivanje produkata metabolizma te regulaciju tekućine, elektrolita, acidobazne ravnoteže i krvnog tlaka.

Česti uzroci

Među najvažnijim uzrocima kronične bubrežne insuficijencije su:

• dijabetes melitus

• dugogodišnji visoki krvni tlak

• dijabetička bubrežna bolest

• kronični glomerulonefritisi

• policistične bubrežne bolesti

• kronični poremećaji odvodnje mokraće

• ponavljajuće ili teške bubrežne bolesti

• autoimune bolesti

• vaskularne bolesti bubrega

• urođene bubrežne bolesti

• dugotrajno oštećenje uzrokovano određenim lijekovima ili drugim tvarima štetnim za bubrege

Više čimbenika rizika može biti prisutno istodobno.

Zadaće bubrega

Zdravi bubrezi obavljaju brojne vitalne funkcije:

• izlučivanje produkata metabolizma

• regulacija ravnoteže vode

• regulacija natrija i kalija

• regulacija acidobazne ravnoteže

• sudjelovanje u regulaciji krvnog tlaka

• proizvodnja eritropoetina za stvaranje krvi

• aktivacija vitamina D

• regulacija ravnoteže kalcija i fosfata

S napredovanjem bubrežne insuficijencije stoga mogu nastupiti promjene u brojnim organskim sustavima.

eGFR – procjena bubrežne funkcije

Važan laboratorijski parametar je procijenjena glomerularna filtracijska stopa (eGFR).

Kronična bubrežna bolest razvrstava se na temelju eGFR u različite kategorije:

• G1: eGFR ≥ 90 ml/min/1,73 m²

• G2: eGFR 60–89

• G3a: eGFR 45–59

• G3b: eGFR 30–44

• G4: eGFR 15–29

• G5: eGFR ispod 15 ml/min/1,73 m²

eGFR u području G1 ili G2 sama po sebi još ne znači kroničnu bubrežnu bolest. Dodatno moraju postojati znakovi oštećenja bubrega, primjerice trajna albuminurija ili strukturalne promjene.

Albuminurija i proteinurija

Uz eGFR, za procjenu je posebno važno izlučivanje bjelančevina mokraćom .

Povećano izlučivanje albumina može biti rani znak oštećenja bubrega.

Često se određuje omjer albumina i kreatinina (ACR) u mokraći.

Albuminurija se obično razvrstava u:

• A1: normalno do blago povećano

• A2: umjereno povećano

• A3: jako povećano

Što je albuminurija izraženija i eGFR niža, to je općenito veći rizik od napredovanja bubrežne bolesti i od kardiovaskularnih bolesti.

Simptomi

U ranim stadijima kronična bubrežna insuficijencija često nema simptoma ili samo nespecifične smetnje.

S povećanjem ograničenja mogu se pojaviti:

• umor i pad radne sposobnosti

• smetnje koncentracije

• gubitak apetita

• mučnina

• svrbež

• grčevi u mišićima

• otečene noge i gležnjevi

• nakupljanje vode

• visoki krvni tlak

• promjene količine urina

• nedostatak zraka zbog preopterećenja tekućinom

• blijeda koža zbog anemije

• opća slabost

Jačina smetnji ne odgovara uvijek izravno stupnju poremećaja funkcije bubrega.

Visoki krvni tlak i kronična bubrežna insuficijencija

Visoki krvni tlak i bubrežne bolesti međusobno se utječu.

Trajno povišen krvni tlak može oštetiti bubrežne žile i bubrežna tjelešca. Istodobno, ograničena funkcija bubrega može dodatno povisiti krvni tlak.

Dobra kontrola krvnog tlaka stoga spada među najvažnije mjere za usporavanje napredovanja mnogih kroničnih bubrežnih bolesti.

Dijabetes i kronična bubrežna insuficijencija

Diabetes mellitus spada među najčešće uzroke kroničnih bubrežnih bolesti.

Dugotrajno povišen šećer u krvi može oštetiti fine filtarske strukture bubrega i dovesti do albuminurije, proteinurije i progresivnog gubitka funkcije bubrega .

Redovite kontrole eGFR i izlučivanja albumina urinom stoga su osobito važne kod osoba s dijabetesom.

Poremećaji ravnoteže vode i elektrolita

U uznapredovaloj bubrežnoj insuficijenciji bubrezi više ne mogu dostatno regulirati vodu i elektrolite.

Moguće posljedice su:

• zadržavanje tekućine

• edemi

• visoki krvni tlak

• promjene ravnoteže natrija

• povišen kalij (hiperkalijemija)

• poremećaji acidobazne ravnoteže

Izražena hiperkalijemija može uzrokovati opasne srčane aritmije.

Renalna anemija

Bubrezi proizvode hormon eritropoetin, koji potiče stvaranje crvenih krvnih stanica u koštanoj srži.

U uznapredovaloj kroničnoj bubrežnoj bolesti proizvodnja eritropoetina može se smanjiti.

Zbog toga može nastati renalna anemija s:

• umor

• pad radne sposobnosti

• bljedilo

• kratkoća daha

• smanjena tjelesna izdržljivost

Prije specifičnog liječenja treba uzeti u obzir i druge uzroke anemije, osobito manjak željeza.

Metabolizam kalcija, fosfata i kosti

Kronične bubrežne bolesti mogu promijeniti metabolizam minerala i kosti.

Moguće promjene odnose se na:

• fosfat

• kalcij

• vitamin D

• parathormon

Dugoročno iz toga mogu nastati promjene kostiju i kalcifikacije krvnih žila. Taj se kompleks naziva CKD-MBD – Mineral and Bone Disorder kod kronične bubrežne bolesti .

Dijagnoza i praćenje tijeka bolesti

Za pretragu odnosno praćenje tijeka bolesti mogu pripadati:

• kreatinin

• eGFR

• urea

• natrij

• kalij

• kalcij

• fosfat

• bikarbonat odnosno acidobazni status

• krvna slika

• status željeza

• albumin

• status urina

• omjer albumina i kreatinina

• određivanje proteina u urinu

• kontrole krvnog tlaka

• ultrazvuk bubrega i mokraćnih putova

Ovisno o pretpostavljenom uzroku mogu biti potrebne dodatne pretrage ili u određenim slučajevima biopsija bubrega biti potrebno.

Liječenje

Liječenje ovisi o uzroku, stadiju i popratnim bolestima.

Važni ciljevi terapije su:

• usporiti napredovanje oštećenja bubrega

• kontrolirati krvni tlak

• smanjiti albuminuriju odnosno proteinuriju

• optimalno liječiti dijabetes

• smanjiti kardiovaskularni rizik

• liječiti poremećaje elektrolita

• kontrolirati ravnotežu tekućine

• liječiti renalnu anemiju

• liječiti poremećaje metabolizma minerala i kosti

Kod prikladnih pacijenata važnu ulogu imaju, između ostalog, ACE inhibitori odnosno blokatori angiotenzinskih receptora (sartani) i SGLT2 inhibitori u zaštiti bubrega.

Konkretno liječenje mora se prilagoditi bubrežnoj funkciji, vrijednostima kalija, krvnom tlaku i individualnim popratnim bolestima.

Lijekovi pri smanjenoj bubrežnoj funkciji

Kod kronične bubrežne insuficijencije osobito je važna redovita provjera cjelokupne medikacije.

Mnogi se lijekovi djelomično ili pretežno izlučuju putem bubrega te im se doziranje pri smanjenoj bubrežnoj funkciji po potrebi mora prilagoditi.

Određene tvari mogu dodatno opteretiti bubrege. To uključuje primjerice neke lijekove protiv bolova iz skupine nesteroidnih antireumatika (NSAR).

Lijekovi se, međutim, ne smiju samostalno ukidati ili mijenjati bez prethodnog savjetovanja s liječnikom.

Prehrana i način života

Ovisno o stadiju mogu biti potrebne individualne preporuke u pogledu:

• unosa soli

• unosa bjelančevina

• kalija

• fosfata

• količine popijene tekućine

• tjelesne težine

• tjelesne aktivnosti

Općenito strogo ograničenje tekućine, kalija ili bjelančevina nije smisleno za svakog pacijenta. Prehranu treba prilagoditi bubrežnoj funkciji, laboratorijskim vrijednostima i popratnim bolestima.

Uznapredovala bubrežna insuficijencija

Kod vrlo jako smanjene bubrežne funkcije mogu se metabolički produkti i tekućina sve više nakupljati u tijelu.

Može doći do uremije s tegobama kao što su:

• izražen umor

• mučnina i povraćanje

• gubitak apetita

• svrbež

• neurološke promjene

• preopterećenje tekućinom

• nedostatak zraka

Kod uznapredovalog zatajenja bubrega može postati potrebno nadomjesno liječenje bubrega.

To uključuje:

• hemodijalizu

• peritonealnu dijalizu

• transplantaciju bubrega

Početak dijalize ne određuje se isključivo prema pojedinačnoj vrijednosti eGFR, već prema cjelokupnom kliničkom stanju, laboratorijskim vrijednostima i postojećim komplikacijama.

Homeopatija prema dr. Banerjiju

U homeopatiji prema dr. Banerjiju kod različitih kroničnih bubrežnih tegoba primjenjuju se utvrđeni homeopatski lijekovi i potencije prema Banerji protokolima.

Pouzdano poboljšanje kronično smanjene bubrežne funkcije ili sprječavanje napredovanja kronične bubrežne insuficijencije homeopatskim sredstvima nije znanstveno dokazano.

Neophodno nefrološko liječenje te redovite kontrole eGFR, albuminurije odnosno proteinurije, elektrolita i krvnog tlaka stoga se ne smiju zamijeniti ili odgoditi.

Važna napomena

Kroničnu bubrežnu insuficijenciju treba redovito nadzirati liječnik odnosno nefrolog.

Kod jako smanjenog ili izostalog izlučivanja urina, sve veće otežanosti disanja, izraženih edema, poremećaja svijesti, jakog općeg pogoršanja ili sumnje na teški poremećaj elektrolita potrebna je brza odnosno hitna medicinska obrada.

Informacije na ovoj stranici služe isključivo općem informiranju i ne zamjenjuju liječnički savjet, dijagnozu ili liječenje.

Sastojci: Medorrhinum, Lycopodium, Cantharis, Aconitum napellus, Antimonium crudum, Conium maculatum